DRVOje*IN

Shabby Chic

Back to Album | mirjana.zuljevic | View Slideshow

Photo Comments

mirjana.zuljevic » 11pm - August 17, 2010
Rating: 0.0 (0 Votes)
Taken in Unknown Location
Viewed 2261 times
Uploaded on 2010-08-17 23:53:46
From the album Shabby Chic, Sve je počelo prije tri godine kada sam odlučila preurediti stan. Isprva je trebalo promijeniti stolariju, kupiti novu kuhinju, zamijeniti stare i umorne kućanske uređaje. Stručno podletati i ofarbati zidove. Učinjeno...kućna blagajna ispražnjena! Sve učinjeno vuče na daljnje promjene. Namještaj, zavjese, nove detalje... Kako? Krizno vrijeme i nedostatak novca iz mene je izvuklo kreativca spremnog za nove izazove. Urođeni smisao za lijepo, tvrdoglavost i upornost, osnovni tečaj decoupagea, časopisi o uređenju doma, prvo petljanje po internetu..... i domaćica se pretvara u umjetnicu. Za krenuti u takve pustolovine potrebna je doza samouvjerenosti i dosta vremena. Moj kompleks zbog viška slobodnog vremena nakon otkaza, pretvara se u moju prednost i blagoslov. Jedna su se vrata zatvorila, druga velika garažna - otvorila. Ja krećem...gdje ne znam, kako još manje?! Podrške nema. Moram sama. Kada sam počinjala nisam sretala puno ljudi koji se bave ovim tehnikama i hobijima. Internet mi je otvorio do tada neviđene mogućnosti. Svakodnevno sam "putovala" svijetom i upoznavala se postepeno s onim što će mi ubrzo postati strast, a nadam se i posao. Uživala sam u stilovima s čijim sam se imenima prvi puta susretala: shaby chic, vintage, cottage, rettro chic... itd. Definitivno spoznajem što želim i što mi se sviđa. Prvo pravilo manje je više - ne vrijedi. Drugo pravilo; ono što radim nije kič, nego retro, nije prenatrpano, nego je harmonija boja i stilova prošlosti i sadašnjosti. Moj stan postaje živa slika u pokretu. Stalno se nešto izmjenjuje. Idem i korak dalje. Vadim na sunce dana prašnjavu mašinu za šivanje (kupljenu davno tek tako, jer je bila na čekove, sjeća li se itko toga). Za početak uzimam platnenu bijelu plahtu, staru čipku, salvete. Skoro sam pala u nesvijest kada sam vidjela kakvo sam malo remek djelo spontano napravila. Drvena karniša nađena odbačena kraj kontejnera za smeće za tili čas postaje ljepotica unikat i dio te cvjetne priče, a borba sa suprugom zbog radikalnih promjena, tipa novo van - staro s ulice unutra - imperativ! Zanemarujem sve komentare, postajem na njih imuna i krećem još korak dalje. U našem, stanu procvjetali su božuri, ruže, lavanda..Obnovljeni stari namještaj (koji ispočetka doslovno dolazi s ulice, sada ga dobivamo od poznatih i nepoznatih ljudi) dobiva novi sjaj prizivajući duh romantike iz nekih prošlih vremena, šireći osjećaj topline i udobnosti tipičan za takozvani ladanjski stil stanovanja. Stari kauči dobivaju ružičaste navlake i cvjetne jastučiće, čije materijale nalazim u zabačenim kutovima ormara i ladica te i oni postaju dijelom mog romantičarskog okruženja i nekako tako engleski da dobijam želju da počnem piti čaj umjesto kave, jutrom kad se budim. Pogled na moj stan u cvjetnom odijelu odagnat će svaku mrzovolju i brigu. Ostali dio moje obitelji ima svoje prostore i prostorije, vikendice i konobice i radionice i tamo za sada ne ulazim. U sobi moga sina vladaju mirisi i ozračje koje podsjeća na gimnastičke dvorane i to valjda mora predstavljati ravnotežu. Malo po malo zahvaljujući pisanim i elektronskim medijima (hvala im!), postajem poznatija u krugovima ljudi koji vole isto takve stilove, i konačno dobijam pohvale koje tako dugo očekujem i koje mi tako gode. Poznati i nepoznati zovu me za savjete, donose svoj stari zaboravljeni namještaj. Neki ga se sasvim odriču, odbacuju, a neki žele da ga preuredim. Kako je simpatično vidjeti iznenađenja na licima kad ugledaju svoje stare ormariće od svojih baka zaboravljenih negdje po tavanima i garažama, a sada slatkih k'o bombončići. Svjesna sam da je ovaj stil vrlo dojmljiv, i dok se nekima izrazito sviđa, drugima je grozan. Moja najveća ljubav ostaje drvo. Drvo je kao i živi organizam. Ima svoje zakone i svoja pravila. Ja ih poštujem, te ga sasvim malo kistom pogladim i uredim, malo ga počeškam brus papirom, navučem mu neko cvjetno odijelo, a ono mi uzvraća velikim zadovoljstvom. I sada dok gledam svoju najnoviju staru komodu okupanu škrtim zimskim primorskim suncem, i smješkam se, čini mi se tako lijepa, spašena od zaborava.